Ona ima ime

O filozofiji i feminizmu

Milena Karapetrović
ONA IMA IME
(o filozofiji i feminizmu)

Za ostvarivanje ravnopravnosti žena u društvu pod­jednako su bitni i praktično djelovanje i teorija. Danas u Bosni i Hercegovini imamo dobre rezultate rada ženskih organizacija u pogledu: sve bolje edukacije o pravima žena, direktne pomoci ženama koje trpe nasil­je, angažovanja na izmjeni postojećih i usvajanju novih zakona i pravnih akata. To je zapravo tek početak puta ka izjednačavanju pozicija žena i muškaraca u privat­noj i javnoj sferi. Istovremeno, samo nekoliko teoretičarki i univerzitetskih profesorica u BiH se decenijama istrajno bavi ovim temama, a tek od prošle godine su pokrenute i prve rodne studije na postdiplomskom nivou. U školama i na univerzitetima u najvećem broju slučajeva slijede se stari udžbenici i literatura koja zanemaruje doprinos žena nauci, posebno humanisti­čkim naukama. Najčešci način je potpuno ignorisanje ženskih imena i njihovog rada, a uobičajeno je nekri­tičko korišćenje tekstova u kojima su vidni mizogini i seksistički stavovi. Zbog toga, bavljenje feminističkom teorijom na ovim našim prostorima i danas predstavlja istinski izazov. Kako se bavim filozofijom, za mene je sasvim prirodan izbor bio sagledati odnos između filo­zofije i feminizma.

U prvom poglavlju predstavljene su žene kroz istoriju filozofije, od antičkog perioda do danas. To je kratki pregled njihovih osnovnih teorija kojima su doprinijele rasvjetljavanju bitnih filozofskih problema, a o čemu skoro i da nema govora u većini tradicionalno koncipi­ranih istorija filozofije. Kako feminizam nije samo teorija, već i konkretno zasnivanje i razvoj pokreta za oslobađanje žena, svakako je bilo neophodno predočiti hronologiju tih događanja. U drugom poglavlju osnovu čine i ključni dokumenti i deklaracije koji su uticali i utiču na ostvarenje ravnopravnosti žena u društvu. Teorije, koje se obilježavaju kao feminističke, mogle su se u pravoj mjeri razvijati tek od početka 20. vijeka kada su i žene dobile priliku da se redovno obrazuju i upisuju na univerzitete. Glavni tekst od koga se polazi je Drugi pol Simon de Bovoar iz 1949. godine. Poslije toga bilježi se nagli rast broja teoretičara i teoretičarki koji se bave ovim temama, tako da se govori i o različitim pravcima.

Feminističke/ženske/rodne studije se posljednjih decenija uključuju u zvanične akademske programe širom svijeta, što omogućava dalji razvoj feminističkih i rodnih teorija, o čemu je riječ u trećem poglavlju. U završnom dijelu knjige prikazuju se osnove feministi­čke filozofije i sporovi na liniji filozofija – feminizam, kao i rasprave među samim feminstkinjama. Tako, na jednoj strani, imamo filozofe i filozofkinje koji razma­traju glavne probleme feminizma i unutar toga iznose suprotstavljene stavove, a na drugoj strani su oni koji i danas u potpunosti odbijaju da prihvate feminizam kao dio savremene filozofije. Ovdje će biti predočene neke od najznačajnih debata vođenih u posljednje dvije-tri decenije. Na kraju slijedi dodatni materijal koji omo­gućava širi uvid u ovu problematiku i to na praktičan i pregledan način. Ovdje su prvo predočene kratke crtice o životu filozofkinja, o kojima je bilo riječi u prvom poglavlju. Potom slijede izvodi iz nekih od najpoznatijih tekstova filozofkinja i feminističkih teo- retičara/ki, uz obavezno navođenje literature korišćene tokom istraživanja.

Posebnu zahvalnost dugujem Radmili Zigić i Orga­nizaciji žena „Lara“ na nesebičnoj podšci i dopuštenju da koristim dio materijala koji se u nešto drugačijem obliku već pojavio na prvom ženskom portalu u BiH. Zahvaljujem se onima koji su čitali moj rukopis i svo­jim kritičkim opaskama doprinijeli poboljšanju prve verzije teksta. Za filozofski dio bio je zadužen prof. dr Miodrag Zivanovič, a za rodne teorije mr Jelena Stefanović. S posebnom pažnjom tekst je čitala lektorka mr Biljana Panić-Babić. Rad na ovoj knjizi inspirisan je i odličnim predavanjima na kursu Filozofija i femi­nizam profesorice Merdžori Džoli (Marjorie Jolles), koji sam slušala ljetnog semestra 2005/2006. godine na Univerzitetu u Ajovi (University of Iowa, Iowa City) u okviru JFD programa stipendiranog od američkog ministarstva za obrazovanje i kulturu.

U zvaničnim ličnim dokumentima uobičajeno je da se skoro uvijek upisuje ime oca. Tek ponegdje se navodi i ime majke. Ova knjiga je posvećena jednoj od njih – Branki

 

Milena Karapetrović

Print Friendly